~Posmatrac~

Nekada mi smeta sto me je tako tesko upoznati. Sto ljudi uvijek idu onim ljudim sa divnim osmjesima, a mene bez vjestackog osmjeha obijaju. Znam da imam poseban pristup svemu, mozda za neke previse drugaciji. U dosta navrata sam previse direktna, a takodjer i u dosta previse povucena.. mozda naizgled nezainteresirana za sve. Iskljucena. Da, iskljucena. Uvijek zamisljena. U svom mirnom svijetu, ne bojeci se svoje posebnosti. Znam da mene ona cini ljepsom, ta posebnost. Ja je volim, al ponekad ne volim sto je meni dragi i bitni ljudi pogresno shvate.
Mozda trebam da promjenim pristup... mozda da...

Volim te jer razumijes, volim te jer pazis. Volim te, jer razumijes, znas, osjecas. Volim te kada me citas, kada te citam. Volim kada me diras, kada te diram. Volim tvoje uzdahe stopljene sa mojima. Volim tvoj pogled, tvoj njezni poljubac u lice. Volim sto niko ne razumije nas, ni ista nase. Volim kada mi se uneses u lice i nasmijes. Volim sebe zbog tebe. Volim naci snagu u sebi zbog tebe. Volim tvoje neiscrpno stljpljenje. Volim tvoje misljenje o meni. VOlim tebe, zbog tebe a i zbog sebe.

Sve je bilo nesporazum, glupaca brzopleta. Voolim te.

Praznina! Tacka!
Nebitna.. nevazna.
Otvorih ovaj blog kao neku vrstu tersaone. "Za pokazivanje" imam drugi blog. Ma da. Al' najgore mi je kada dodjem u ovo stanje. Kada ne mogu ni da tersam ovuda. Kada ni za to nemam volje.
Osjecam se tako malom,tako manje vrijednom,sitnom,nistavnom.
Kao da i ne postojim, a tu sam.

Jadna sam!
A toliko bi zeljala da budem jaka jednom.